Na ulasku u Doboj jedva se diše od prašine. Od stanara ulice saznajemo kako je bilo organizovanog odvoza otpada, ali opet se nije sve smeće uklonilo.
- Sve smo bacili i sad sušimo zidove. Nije niko nudio sušilice, neka se sve prirodno suši. Sprat nismo opremili, a u vlazi ne mogu živjeti, tako da smo kod svekra i svekrve, priča Slobodanka Đurić.
Nju je voda probudila. Kada je ustala, već je bila iznad koljena, tako da je samo zgrabila kćerku i izletjela na sprat. Evakuisane su čamcem.
- Čim ugrije, ovaj mulj smrdi, tako da trebamo i dvorišta što prije počistiti. Svadba kćerci je zakazana za
- Ovolike se godine kućiš i čini mi se da ću život završiti sa ovim mukama. Pobjegla sam komšiji na sprat. Dolazili su nam iz Općine. Popisali samo kad je zgrada pravljena i koliko nas ima u domaćinstvu. Navodno će poslije ove doći opet neka komisija, priča nam Sadija Jusufbašić.
Kaže nam kako ona i muž ponekad odu uzeti pomoć koja se dijeli. Od nje saznajemo i kako je Općina Maglaj zakazala radnu akciju za danas, da se čisti grad, peru ulice.
- Kud ću ja ovakva stara? Nešto je malo očišćeno oko zgrade Općine, to računaju kao neki centar grada, dodaje Sadija, te nam pogledom šareti ka susjednoj zgradi.
Tu mašine uveliko rade, čiste prilaze, jer jedan od stanara je i općinski načelnik.
Šefova nigdje
- Mi koji smo poplavljeni nemamo kad ni misliti na pomoć. Stan sam čistio sve ove dane, evo došla na red i garaža. Do ploče sprata je voda došla. Ali, mlad sam ja, tek su mi 72, pa ću sve srediti, jer od naših šefova još nam niko nije došao, smije se Muharem Arifagić, napominjući kako je istina to da su "Maglajlije iz prizemnih objekata čistile, dok su im one sa viših spratova mahale i išli po pomoć".
- Da su nam bar dali uzbunu neku na vrijeme, da se sklanjamo, odmahuje glavom Arifagić.
Izlazimo iz Maglaja. Red kuća, a nigdje žive duše. Samo otvoreni prozori i gomile granja u dvorištima. Opustošeno je sve, uključujući i mjesno groblje.
Nema komentara:
Objavi komentar